Definicije

Definicije

Tema pjesme je što pjesnik opjeva u pjesmi.
1. Tema je pjesme ponekad sadržana u naslovu.
2. Riječi koje kazuju pripadnost i odgovaraju na pitanje čije je što zovu se posvojni pridjevi.
  1. Posvojni pridjevi mogu biti u muškome, ženskome i srednjemu rodu.
  2. Posvojni pridjevi mogu biti u jednini i množini.
  3. Posvojne pridjeve izvedene od vlastitih imena koji završavaju na -ov, -ev, -in pišemo velikim početnim slovom.
  4. Posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imena koji završavaju na -ski, -ški, -čki, -ćki pišu se malim početnim slovom.
Sporazumijevanje je prenošenje poruke. Poruku prenosimo znakovima, pokretima tijela ( gestama ), pokretima lica ( mimikom ), govorom i pismom.
1. U razgovoru sudjeluju govornik i sugovornik.
Tema određuje ono o čemu govori književno djelo.
Školski rječnik knjiga je u kojoj su objašnjenja značenja riječi.
1. Školski pravopis knjiga je koja sadržava skup pravila za ispravno bilježenje riječi.
  1. Kazalo s abecednim redom dio je knjige s popisom pojmova poredanih abecednim redom i brojem stranice na kojoj se oni nalaze.
Ritam u pjesmi postiže se rimom, ponavljanjem stihova i izmjenom dugih i kratkih stihova.
Dijalog je razgovor dviju ili dvaju likova u priči.
1. Monolog je govor jedne osobe ili jednoga lika u kojemu se iznose razmišljanja i osjećaji.
  1. Opis je dio priče u kojemu se opisuju likovi ili krajolik.
  2. Pripovijedanje je poučavanje ili izlaganje o nekoj temi.
Imenice su vrsta riječi kojima imenujemo sve što nas okružuje. Razlikujemo opće i vlastite imenice.
1. Opća imenice imenuje bilo koje biće, stvar ili pojavu.
2. Vlastita imenica imenuje točno određeno bića, grad, rijek, planinu. Vlastite imenice pišu se velikim početnim slovom.
3. Imenice se razlikuju po broje. Mogu biti u jednini i množini.
Vidni doživljaji pružaju pjesničke slike koje možemo vidjeti, doživjeti osjetilom vida.
1. Slušni doživljaji pružaju pjesničke slike koje možemu čuti, doživjeti osjetilom sluha.
Imenice imaju tri roda: muški, ženski i srednji rod. Rod imenica određujemo uz pomoć riječi: ovaj , ova i ovo.
Dokumentarni film govori o stvarnim događajima, mjestima, ljudima, životinjama, biljkama i drugim zanimljivim temama.
1. Igrani film je film u kojim glumci glume uloge. Također, igrani film je napravljen pomoću scenarija.
2. Animirani film je film u kojem se neživi predmeti oživljavaju.
Glagoli su riječi kojima izričeni što netko radi, u kakvom je stanju i što se s njim događa.
1. Glagoli čitam, pjevaš, govore, mislimo itd. izriču sadašnjost.
  1. Sadašnje vrijeme izriče se jednom riječju.
Prošlim vremenom izričemo radnju koja se dogodila u prošlosti. Ono se tvori dvjema riječima: pretekao sam, vidio si, pobijedila je, gledali smo, trčali ste, rekli su.
1. Ono što će se tek dogoditi nazivamo budućnost.
  1. Budućnost izričemo dvjema riječima. Glagol složit ću izgovaramo složiću.
    1. Ako je ću ispred glagola, glagol zavrčava na -ti ili -ći.
      1. Ako je ću iza glagola, glagol završava na -t ili -ći.
Uz imenicu su napisane riječi koje ju bolje opisuju. Te riječi nazivamo opisni pridjevi. Oni opisuju imenice i odgovaraju na pitanje kakvo je što i kakav je tko.
1. Opisni pridjevi kao i imenice kojima se pridodaju, imaju tri roda: muški, ženski i srednji.
Opisni pridjevi mogu biti u jednini i množini. Od glagola možemo načiniti opisni pridjev.
Uvod je početak priče. U njemu doznajemo gdje se i kada odvija radnja priče te tko su likovi u priči.
1. Zaplet je glavni, najopširniji dio priče. U zapletu se razvijaju odnosi među likovima, radnja postaje napetija.
2. Rasplet je dio priče u kojemu se raspleće radnja priče. U raspletu je često oblikovana poruka priče.
3. Završetak je događaj kojim priča završava
Pripovijedanje je usmeno ili pisano iznošenje nekoga događaja. Pripovijedati možemo o stvarnome i zamišljenome događaju.
U imenima država i njihovih stanovnika sve se riječi pišu velikim početnim slovom.
1. U imenima gradova i njihovih stanovnika sve se riječi pišu velikim početnim slovom.
Likovi svojim govorom i ponašanjem utječu na govor i ponašanje drugih likova.
Prilikom izgovaranja ili čitanja izjavne rečenice glas teče ravnomjerno.
1. Upitnom rečenicom izražavamo pitanje, čuđenje i nedoumicu. Prilikom izgovaranja i čitanja glas se na kraju upitne rečenice povisuje, teče uzlazno.
2. Uskličnom rečenicom izražavamo osjećaj radosti, ljutnje, žalosti, zapovijed, želju, zamolbu. Prilikom izgovaranja i čitanja glas se na kraju usklične rečenice snižava, teče silazno.
3. Poštujući rečenični naglasak i inotaciju, čitamo izražajno.
Pismo je pisana poruka. Šaljemo ga u omotnici na kojoj pičemo ime i prezime primatelja te njegovu adresu. Na poleđini omotnice pišemo podatke o pošiljatelju pisma. Pismo šaljemo poštom. U novije vrijeme pisma česti šaljemo e-poštom.
1. Pismo mora biti napisano uredno i uljudno.
Hrvatski jezik ima tri narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko. Narječjima govorimo u zavičaju.
U imenima zavičaja i njihovih stanovnika prva se riječ piše velikim početnim slovom.
Uprani govor doslovno je navođenje tuđih riječi. U pisanju upravnog govora koristimo se dvotočkom i navodnicima. U tiskanome obliku možemo ga označiti crticom. Rečenicu između navodnika pišemo velikim početnim slovom.
1. Neupravni govor navođenje je tušega govora svojim riječima. Pritom se ne smije promijeniti smisao rečenice.
U imenima knjiga, časopisa, novina i filmova velikim početnim slovom piše se prva riječ i vlastito ime.
Samostalno stvaramo priču ili pišemo sastavak s pomoću sažetka, prema priči ili slici. U pričama možemo pripovijedati o stvarnim ili nestvarnim događajima i likovima.
Računalo složen je uređaj koji služi za učenje i zabavu.
Rasprava je razgovor ljudi koji imaju različito mišljenje o nekoj temi.
Sažimanje teksta isticanje je samo bitnih događaja i likova.

Nächster

Beschreibung

Zusammenfassung der Ressource

ähnlicher Inhalt

	Erstellt von Petar Š. vor fast 7 Jahre